Metafizika estetike

U Dvorani Jure Petričevića u Matici hrvatskoj 23. lipnja predstavljena je knjiga Estetička aksiologija svećenika, sveučilišnog profesora, pjesnika, teološkog pisca, esejista, skladatelja, prevoditelja, nakladnika i redovnika dominikanca Rajmunda Kuparea. Knjigu je 2020. objavio Ogranak MH u Hvaru, a sa španjolskoga izvornika na hrvatski jezik preveli su ju Marta Tomić i Matija Janeš.

Okupljene je u ime Predsjedništva Matice pozdravio književni tajnik Božidar Petrač, a o knjizi su govorili predsjednik Ogranka MH u Hvaru akademik Kuzma Kovačić, teoretičarka Dragica Hammer-Tomić, likovni kritičar Milan Bešlić, dramaturginja Sanja Nikčević i prevoditelj Matija Janeš.

Izd. Ogranak MH u Hvaru, 2020.

Dragica Hammer-Tomić govorila je o okolnostima nastanka ove knjige. Kako estetska misao na razini akademske discipline još nije zavladala u Latinskoj Americi, Kupareo je Estetičku aksiologiju koncipirao kao udžbenik za studente Katoličkog sveučilišta u Santiagu kojim je utvrdio polazišne točke za izučavanje te filozofske discipline.

Božidar Petrač, Kuzma Kovačić, Matija Janeš, Dragica Hammer-Tomić, Sanja Nikčević i Milan Bešlić / Snimila IDA HITREC

U Čileu je, napomenula je, na poziv tamošnje dominikanske provincije Kupareo preuzeo mjesto profesora estetike i aksiologije. Tamo je sa svesrdnim zalaganjem i plodnom akademskom djelatnošću, okrunjenom istaknutim dužnostima na sveučilištu i priznanjima, djelovao od 1950. do 1971. Koliko je bio uspješan, svjedoči činjenica da je studij estetike unaprijedio na razinu Instituta za estetiku, koji je i danas aktivan.

Akademik Kuzma Kovačić, ujedno autor spomen-bista Kuparea koje krase Institut za estetiku Čileanskog papinskog katoličkog sveučilišta u Santiagu i Kupareovu rodnu Vrbosku na otoku Hvaru, ustvrdio je da nas Kupareova knjiga vraća „izvoru i izvorištu umjetnosti, tvorcu svega vidljivoga i nevidljivoga, a umjetniku ponovno otvara pogled‚ s onu stranu, ondje gdje je pogled umjetnika upućen od početka, a osobito otkad se Bog u svome Sinu objavio čovjeku”.

Sanja Nikčević istaknula je važnost tog djela u oživljavanju tradicija estetike i aksiologije koje su nakon 1945. nestale iz književno-umjetničkog kanona. Posebno se osvrnula na Kupareovo viđenje dramske produkcije, gdje se kroz njegove primjere jasno vidi kolektivni zaborav autora i drama nekada smatranih klasicima.

Više o knjizi pročitajte u recenziji Dragice Hammer-Tomić objavljenoj u Vijencu br. 723.